Programi edukacije učitelja osnovnih škola
iz područja prepoznavanja depresivnih simptoma
i prevencije suidalnog ponašanja
Tvorac programa:
mr.sc.dr. Elizabeta Radonić
Centar za krizne situacije
Zagreb, Šalata 3b
Projektna grupa:
mr.sc.dr. Elizabeta Radonić
Centar za krizne situacije
Zagreb, Šalata 3b
Ines Ivkić
Udruga učitelja osnovnih škola
Zagreb, Kozjak 27
Poznato je da je depresija jedan od najčešćih duševnih poremećaja. Epidemiološkim je istraživanjima utvrđeno da je učestalost depresije među djecom i adolescentima daleko veća nego što se to ranije pretpostavljalo - već među predškolskom djecom učestalost je 0,9%, među školskom djecom je 1,9%, a među adolescentima čak 4,7%. Depresivni se poremećaj kroz godinu dana pojavljuje u prosjeku dod 3 od 100 djece u dobi između 11i 16 godina.
Izravna je veza suicida s depresijom, ovisnostima i psihotičnim poremećajima - smatra se da čak 75% osoba koje počine suicid pripada nekoj od prethodnih skupina. Rezultati preventivnih programa provedenih u drugim zemljama dokazuju da rano prepoznavanje i započinjanje liječenja ovih poremećaja dovode do smanjenja suidalnog ponašanja.
Suicidi se u posljednje vrijeme u svim razvijenim zemljama smatraju značajnim javnozdrastvenim problemom. Problem suicida dugo je vremena bio zanemarivan, a njegove tragične posljedice po osobu i članove njegove obitelji, te ukupni gubici uzrokovani suicidom po širu zajednicu, doveli su do drugačijeg odnosa prema ovom problemu. Porast broja suicida u nekim zemaljma, uspješno provođenje nekih programa prevencije suicidalnog ponašanja, te rezultati studija koje pokazuju da je ukupni teret društva uzrokovan suicidima podudaran onom koji je uzrokovan prometnim nesrećama, naveli su više međunarodnih stučnih organizacija da preporuče svim zemljama članicama započinjanje programa za prevenciju suicida, posebice s naglaskom na provođenje programa u lokalnim zajednicama (npr. Svjetska zdrastvena organizacija,1998; Odjel UN za koordinaciju i održivi razvoj, 1996).
Suicidalnost među djecom i adolescentima je problem s kojim se svakodnevno sreću ne samo zdrastveni djelatnici u specijalnosti psihijatrije, nego i nastavnici u školama, socijalni radnici i brojni drugi djelatnici koji svakodnevno dolaze u kontakt s djecom i adolescentima. Bez obzira na takvu učestalost problema, tečajevi koji povezuju više struka na području prevencije suicidalnog ponašanja izrazito su malobrojni.
Dugoročni cilj programa je rano prepoznavanje depresivnog poremećaja i prevencije suicidalnog ponašanja djece i mladeži u zajednici.
Kratkoročni ciljevi programa su:
- osposobljavanje učitelja za rano prepoznavanje djece s depresivnim simptomima, te povećanim rizikom suicidalnog ponašanja
- pružanje osnovnih znanja učiteljima o pristupu rizičnom djetetu
- uvid u mogućnost liječenja i organizaciju zdrastvene zaštite koja treba preuzeti daljnju skrb
Voditelj programa za Centar za krizne situacije je mr.sc. Elizabeta Radonić, specijalist psihijatrije.
Voditelj programa za Udrugu učitelja osnovnih škola je Ines Ivkić, učiteljica.
Organizaciju edukativnih radionica i seminara proveli bi volonterski članovi Centra za krizne situacije (prof.dr.sc. Vera Folnegović-Šmalc, spec. psihijatar; dr.sc. Veljko Đorđević, spec. psihijatar; dr. Sandra Vuk, spec. psihijatar; Tamara Kralj, psiholog).
Distribucija edukativnog materijala i popularizaciju sadržaja provodili bi volonterski članovi udruge Učitelja u osnovim školama.
Prisustvovanjem edukativnim djelatnostima bili bi obuhvaćeni učitelji Udruge, ravnatelji i pedagozi osnovnih škola (cca 100 korisnika), dok bi korištenjem edukativnog materijala ukupno bilo obuhvaćeno 10.000 učitelja u zagrebačkim osnovnim školama.
Edukatvne radionice i seminar održavali bi se u prostorijama Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (multimedijske seminarske dvorane Hrvatskog instituta za istraživanje mozga, Zagreb, Šalata 12).
Organizacijske aktivnosti provodile bi se u prostorijama Centra za krizne situacije i Udruge učitelja osnovnih škola.
Edukativni materijal dijelio bi se učiteljima u svim osnovnim školama na području grada Zagreba.
U provođenju programa ne očekujemo većih problema. Očekujemo kako će tijekom održavanja prve radionice biti iznesene dodatne teme koje zanimaju učitelje - polaznike, te ćemo te teme pokušati obuhvatiti u sljedećoj radionici, kao i predviđenom seminaru.
Programom se predviđa provođenje sljedećih aktivnosti:
- održavanje 2 edukativne radionice za učitelje i članove Udruge učitelja osnovnih škola s područja grada Zagreba
- održavanje seminara za ravnatelje, pedagoge i učitelje članove Udruga učitelja osnovnih škola, te predstavnike medija
- izrada i podjela edukativnog materijala učiteljima zagrebačkih osnovnih škola
- popularizaciju sadržaja programa u zagrebačkim osnovnim školama
U edukativnim radionicama sudjelovali bi stručni zdrastveni djelatnici Centra za krizne situacije i Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju. Radionicama bi bili obuhvaćeni sadržaji usmjereni na rano prepoznavanje simptoma depresije i rizika od suicidalnog ponašanja, stjecanje osnovnih znanja o pristupu rizičnom djetetu, te pružanju uvida u mogućnosti liječenja i organizaciju zdrastvene zaštite koja treba preuzeti daljnju skrb. Edukativne radionice provode se za članove Udruge učitelja osnovnih škola s područja grada Zagreba i za korisnike su besplatne. Seminar za ravnatelje, pedagoge i učitelje članove Udruge učitelja osnovnih škola, kao i predstavnike medija besplatan je za korisnike.
Edukativni materijal izradili bi stručnjaci Centra za krizna situacije i Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju, temeljem sadržaja obuhvaćenog stručnim radionicama. Distribucija edukativnog materijala i popularizaciju programa provodili bi članovi Udruge učitelja. Edukativni materijal besplatan je za sve učitelje zagrebačkih osnovnih škola.
Edukativne radionice i seminar održali bi se tijekom drugog polugodišta školske godine 2004/2005 (1. radionica), te tijekom prvog polugodišta školske godine 2005/2006 (radionica i seminar). Podjela edukativnog materijala obavljala bi se kontinuirano tijekom 2005. godine.
U organizaciji i provođenju programa surađuju Centar za krizne situacije i Udruga učitelja osnovnih škola.
"Kakve veze ima gluhoća uha ako um čuje. Jedina prava, neizlječiva gluhoća je gluhoća uma!"
Victor Hugo
Na satovima hrvatskog jezika, učimo kako slušati, govoriti, čitati i pisati na hrvatskom. Ali, postavlja se pitanje: što ako netko ne može čuti? Što ako ne govori, ne vidi ili ne čita ovu riječ iz čitanke koju nazivamo "hrvatskom"? Je li i njemu/njoj hrvatski materinji jezik? Koliko smo vezani uz izvedbu jezika, a ne uz njegovu osnovnu ulogu- komunikacijsku?
Ovo bi razglabanje o jeziku ostalo na razini filozofske rasprave da i sama nisam imala priliku čuti gluhonijemu osobu kako se smije. Imala sam i čast vidjeti gluhoslijepu osobu kako pleše. Imala sam priliku otvoriti svoj um za nešto
Priča o Dodiru koji nam je pomogao da "čujemo"
"Je li vam žao što ne možete čuti?", upitao ju je jedan od učenika.
"Ne može mi biti žao što nemam nešto što nikad nisam ni imala", odgovorila mu je Lea sa smješkom.
"A kako znate da je netko pred vratima? Kako pratite filmove na televiziji? Kako telefonirate? Kako kupujete kruh? Kako se budite ujutro ako ne čujete budilicu? (...)"
Tako su otprilike zvučala pitanja koja su učenici OŠ Gustava Krkleca postavljali Lei Starčević , profesorici znakovnog jezika iz udruge Dodir . Lea je gluha od svog rođenja pa je, kako sama kaže, navikla na pitanja, čak i ona najneobičnija. Možda je upravo stoga, a potvrdit će vam djeca, jedna izuzetno strpljiva, draga i vesela osoba.
Povodom Međunarodnog dana materinjeg jezika , a u želji da svojim učenicima predstavi još jedan aspekt hrvatskog, naša je škola ostvarila suradnju sa spomenutom Udrugom gluhoslijepih. Učenici su iz "prve ruke" imali priliku vidjeti kako to izgleda kada se njihova pitanja na spretnim rukama Leine prevoditeljice pretvaraju u znakovni jezik. Prije dolaska gostiju, i sami su iskazali želju da nauče kako ih pozdraviti na znakovnom. Nakon prvih, lako savladanih znakova, sva su djeca izrazila potrebu da nauče i kako pokazati svoje ime. Neka su od njih već naučila jednoručnu i dvoručnu abecedu. "Uopće nije teško!", zaključio je, u ime svih, jedan od učenika.
Uzmemo li u obzir da i naša škola, poput mnogih škola u Zagrebu i šire, uspješno vrši integraciju gluhe i nagluhe djece u redovnu nastavu, mogli bismo pretpostaviti kako je upoznavanje sa znakovnim jezikom tek logičan korak u pokušaju potpune demokratizacije obrazovanja.
Nakon bujice pitanja, djeca su imala priliku naučiti i nešto više o nastanku znakovnog jezika, životu gluhih i slijepih osoba prateći snimljenu lutkarsku izvedbu. Na samom su kraju uživali i u bajci na znakovnom "Kraljevna na zrnu graška" koju je Dodir snimio u prekrasnim odajama dvorca Trakošćan.
Svoje su oduševljenje pokazali tako što su naše goste ispratili pljeskom snažnijim od onog što se može čuti: uz nasmiješena lica, pedesetak se ruku podiglo u zrak. Razred se ispunio dječjim rukama kao leptirićima što su prostrujali učionicom. Naše smo goste ispratili uz obećanje da je ovo tek početak suradnje.
Moram vam priznati kako, od posljednjeg susreta s Leom, na satu hrvatskog jezika redovito dobivam pitanje: "A kako bismo to pokazali na znakovnom?". Ponekad im udovoljim znatiželji, ali najčešće ni sama ne znam dovoljno znakovnog da zadovoljim njihove potrebe. Iako će, najvjerojatnije, tek manji dio njih kad-tad nastaviti edukaciju iz znakovnog, znam da je našoj školi velika čast i ponos što će baš svi učenici, jednom kada susretnu gluhu osobu, imati malo više "sluha" za nju i što će je i na znakovnom znati pozdraviti s "dobar dan!".
Na samom bih kraju zahvalila ravnateljici Jasenki Novosel i pedagogici Ani Marinović Radojković što su otvorile vrata naše škole za ovakav susret. Ne znam shvaćaju li da su nas time "otvorile" za mnogo više...
Jer kako neki mudrac jednom reče: "Tisuće se svijeća mogu zapaliti od jedne (...)"
Pripremila: Marina Gabelica, učiteljica hrvatskog jezika u OŠ Gustava Krkleca