Komunikacijska nasuprot predavačkoj nastavi
Nekada je postojala predavačka nastava. Učitelj je izlagao nastavne sadržaje, dok su ga učenici pažljivo slušali, nastojeći upamtiti i naučiti sve što moraju znati.
Uočivši kratkotrajnost takvog znanja, pojavila se tendencija zornosti u nastavi. Učitelji koriste različita nastavna sredstva, didaktički oblikovane materijale, aplikacije, edukativne filmove, odlaske u prirodu i sl. kako bi djeci približili obrađene sadržaje i omogućili im razumijevanje, a samim time i lakše učenje. Pritom je pomalo zanemaren jedan izuzetno bitan segment nastave, a to je komunikacija.
U posljedne vrijeme mnogi učitelji prolaze kroz brojne tečajeve i radionice na kojima se educiraju o tome kako kvalitetno omogućiti djeci komunikaciju. Pri tom podrazumijevamo izlaganje vlastitog mišljenja, slušanje tuđeg, kompariranje, usuglašavanje stavova, kreativno sukobljavanje mišljenja, te argumentiranje vlastitih stavova.
I djeca vole okrugle stolove
Djecu nikako ne smijemo podcjenjivati. Oni vole međusobno raspravljati. Vesele se svakom novom obliku nastave koji će razbiti monotoniju klasične i uobičajene artikulacije sata. Oni žele aktivno sudjelovati, iznositi vlastita iskustva, te biti u centru pažnje učitelja i ostalih učenika. Učitelj je taj koji će im to omogućiti, diskretno ih vodeći prema unaprijed osmišljenom cilju.
Jedan od takvih načina su različite radionice i igraonice koje učitelji izvode na satu razrednika, u suradnji sa stručnom školskim osobljem (pedagog, defektolog). Ipak, takav oblik nastave primjenjiv je i na ostalim nastavnim satima. Navest ću jedan primjer kako na nastavi hrvatske književnosti pri obradi lektire možemo animirati djecu i omogućiti im kroz međusobnu komunikaciju bolje razumijevanje književnog djela i karakterizaciju likova. Takav će sat učitelju istovremeno pružiti informaciju o stupnju razumijevanja pročitanog djela.
Šegrt Hlapić u krugu
Učenici trećeg razreda obvezni su pročitati knjigu "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" I.B. Mažuranić. Nakon što su svi učenici pročitali knjigu, pri čemu su vodili dnevnik čitanja, pogledali smo istoimeni animirani film. Sljedeći smo nastavni sat započeli uspoređivanjem knjige i filma. Učenici su uočavali sličnosti i razlike, izražavali osobni doživljaj filma i knjige, objasnili što im se više svidjelo u knjizi, a što u filmu. Pitanjima sam usmjerila djecu do zaključka da su oba djela likovi istih osobina, iako su u filmu prikazani kao životinje, a u knjizi kao ljudi.
Nakon uvodnog dijela, složiti smo stolice u polukrug, te na sredinu postavili stolac na kojem će sjediti pridošli nam gosti - likovi iz ove priče. Upozorila sam učenika da je to odlična prilika da ih pitaju sve što im u knjizi nije jasno, ili ono što dodatno žele o njima saznati.
Odabrala sam jednog učenika koji je predstavljao šegrta Hlapića. Učenici su ga ispitivali zašto je otišao od majstora Mrkonje, je li ga bilo strah kad je morao prespavati pod mostom, zašto se zaljubio u Gitu, što mu se kod nje najviše svidjelo, kako se osjećao kada je vidio da su majstor i majstorica otkrili da je Gita njihova Marica, je li u tom trenutku bio zavidan Giti i njezinim roditeljima... te još niz vrlo zanimljivih pitanja. Učenik koji je odgovarao na ta pitanja, odlično se je uživio u ulogu Hlapića i izuzetno se trudio zadovoljiti znatiželju ostalih učenika. Nakon Hlapića u goste je došla Gita. Pri tom su u paru došli majstor i majstorica. Razvila se vrlo interesantna diskusija. Učenici su iznosili svoja mišljenja o likovima, sugerirali im kako su se u određenim trenucima trebali ponašati i što su trebali učiniti. Ja sam nastojala što manje uplitati se u njihovu komunikaciju. Ponekad sam ubacivala pitanja, kako bih svjesno skrenula razgovor u novi smjer i uputila učenike u neku novu problematiku, koju su oni dalje vrlo vješto i maštovito razrađivali.
Obrazovnom metodom do odgojnih ciljeva
Na kraju sam upitala učenike što misle o crnom čovjeku. Zašto je on bio zao i okrutan? Je li oduvijek bio takav ili mu se u životu nešto dogodilo? Što ga je učinilo negativnim likom... Učenici su pokušali dati odgovore. Pri tom su pokazali neobično visok stupanj zrelosti. Zaključili su da se čovjek ne rađa zao, već da ga ljudi koji ga odgajaju, sredina u kojoj živi i neki događaji koji mu se zbivaju u životu na neki način otvrdnu i u njemu tada prevlada ružna strana ličnosti. Taj nas je razgovor doveo do zaključka da svaki čovjek ima svoje vrline i mane, te da smo sami odgovorni za vlastite postupke. Mi sami moramo razvijati svoje lijepe osobine i boriti se protiv vlastitih nedostataka. Također smo uočili da neke nedostatke možemo pretvoriti u svoje prednosti (agresivnost iskoristiti kao pogon za bavljenje sportom, sporost iskoristiti pri izvođenju nekih preciznih radnji za koje je potrebna strpljivost...).
Tako koncipiran nastavni sat izazvao je zadovoljstvo učenika. Oni su i nakon sata, za vrijeme školskog odmora, nastavili raspravu. Pitali su me s velikim zanimanjem hoćemo li na sličan način razgovarati i o knjizi "Vlak u snijegu" , koja je predviđena za prosinac.
Često nam je teško krenuti s novim idejama, osloboditi se stege tradicije i otvoriti put novoj komunikaciji i suradnji s djecom. Kada se jednom odvažimo i učinimo taj pomak, uspjeh će nas zasigurno motivirati za sljedeće kreativne ideje, koje će oplemeniti naš odnos s učenicima, ali i njihov međusobni odnos. Atmosfera u razredu biti će pozitivna, a to je jedan od preduvjeta uspješnosti nastave i ostvarenja naših profesionalnih ciljeva.
Autor:
dipl. uč. Anita Dragičević
OŠ "Jordanovac"
(iskustvo iz prakse)
"...igrajući se dijete uči voljeti,
voleći ono radi što voli."
E. Fromm
Integracija u nastavi je povezivanje i istodobno ostvarivanje zajedničkog u različitim odgojno-obrazovnim područjima. Učenje u kojem dijete može jednu temu provesti kroz više područja (predmeta) i izraziti se usmeno, pismeno, glazbeno i likovno pridonosi cjelovitom i prirodnom načinu rada. Trajanje rada određuju sami učenici kroz svoju aktivnost, ovisno o sadržaju. Veliki doprinos u takvom radu donosi odabir rada u paru ili u grupi. Važna osobina takvog rada je aktivno učenje.
Aktivno učenje je suprotnost frontalnom poučavanju. Aktivno učenje osigurava visok stupanj samostalnosti, nadzora nad organizacijom, tijekom i smjerom aktivnosti koje provodi učenik.
Obrazovni su rezultati upotpunjeni novim spoznajama, a odgojni učinak je višestruk (dogovor, suradnja, otkrivanje novih načina rješavanja zadataka, samostalno komuniciranje s uputama za rad, tekstovi za istraživanje, vrednovanje svojeg rada i rada drugih, slobodna organizacija rada i kretanja).
Posebnost takvog rada je likovni uradak i pismena poruka na odrađenu temu. Učenici razvijaju pozitivan odnos prema životu i šire svijest o sebi.
Učenica četvrtog razreda napisala je neobičnu poruku o takvim danima u školi:
Učenje + prijatelji + smijh + mašta = luda zabava
Autor:
Andrea Škribulja
